Retrospektiva
Contemporary painting
art, painting, contemporary art, contemporary painting
15815
portfolio_page-template-default,single,single-portfolio_page,postid-15815,bridge-core-1.0.6,vcwb,ajax_fade,page_not_loaded,,footer_responsive_adv,qode-theme-ver-18.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom,qode_header_in_grid
 

Retrospektiva

2001.

[vc_row row_type=”row” use_row_as_full_screen_section=”no” type=”full_width” angled_section=”no” text_align=”left” background_image_as_pattern=”without_pattern” css_animation=””][vc_column][vc_column_text]Prva samostalna izložba koju sam održao se zvala “Retrospektiva”. Pored toga što sam voleo da se poigravam sa ustaljenim pravilima i mitovima vezanim za umetnost, prva samostalna izložba autora koji tek stupa na scenu može da bude neka vrsta pregleda dotadašnjeg rada, ma koliko taj rad bio kratkog veka. Međutim, tu sam sproveo jedan zabavni obrt. Veliku Galeriju savremene umetnosti u Pančevu sam ostavio praznu, dok sam na unutrašnjem, zidu najdaljem od ulaza, postavio ogromnu sliku formata 3,4 x 4,2 metara, sastavljenu iz 6 delova. Na njoj je mogla da se pročita web adresa sajta na kojem su mogli da se vide radovi.

 

U to vreme Bioskop REX je pokrenuo projekat izrade web sajtova mladim umetnicima. To je tada bilo nešto sasvim novo. Uskoro je red došao na mene, pa sam u saradnji sa Vladom Zarićem radio na full Flash sajtu (što je u to vreme bilo super kul) koji je predstavio moje dotadašnje radove. Pokušao sam da na atipičan način predstavim svoj rad, tako da je tu bio paradajz koji leti kroz svemir, tehnika gajenja povrća na gradskim terasama, trabant kojeg spljošti Mondrijanova slika i drugo. U to vreme sam insistirao da tekstovi koji opisuju moj rad naglašavaju ne samo dobre, već i tanke i loše strane mog rada, pa se tako uz tekst Slobodana Jovanovića tu našao i kratki esej Igora Brakusa. Sve u svemu, taj sajt je bio mesto gde su mogli da se vide ne samo moji radovi već više od toga zbog čega je imalo smisla promovisati ga na mojoj prvoj samostalnoj izložbi. Cela ta igra sa prvom izložbom, retrospektivom, radova kojih nema u velikoj galeriji, web adresom na slici naslikanom driping tehnikom je bila dovoljno zabavna da ne propustim priliku i sve to pomešam.

 

Dve trivije je vredno napomenuti. Na dan otvaranja je padala uporna i jaka kiša, pa su se prijatelji mojih roditelja koji su došli na otvaranje, videvši praznu galeriju, zabrinuli da zbog kiše nisam uspeo da prevezem slike iz Beograda. Druga je daleko zanimljivija. Izložba je nastala tako šte sam dobio poziv od Svetlane Mladenov tadašnje urednice. U tom momentu, moja biografija je veoma kratka, tek sam završio faklutet. Nakon otvaranja izložbe, Svetlana mi je rekla da bi mi dala drugi prostor da je znala šta ću da uradim. Tada sam shvatio da sam kao mlad i neafirmisan umetnik dobio neku vrstu carte blanche-a, da niko nije nikada pitao šta ću da uradim u galeriji.

 

Slika je rađena tehnikom dripinga industrijskim bojama u podrumu Vladimira Nikolića, a sliku sam slikao zajedno sa Nikoletom Marković, koja je naslikala veći deo slike. Tokom rada na slici je urađena serija fotografija po uzoru na legendarne fotke Hansa Namutha iz ateljea Jacksona Pollocka. Te fotke su kasnije iste godine izložene na mojoj drugoj samostalnoj izložbi “Umetnost je ponekad pravo osveženje” u Domu omladine Beograda. Jedna od fotki je bila na pozivnici za tu izložbu.[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Category
Umetnost
No Comments

Post A Comment