Mutni
Contemporary painting
art, painting, contemporary art, contemporary painting
15931
portfolio_page-template-default,single,single-portfolio_page,postid-15931,bridge-core-1.0.6,vcwb,ajax_fade,page_not_loaded,,footer_responsive_adv,qode-theme-ver-18.2,qode-theme-bridge,disabled_footer_bottom,qode_header_in_grid
 

Mutni

2002.

[vc_row row_type=”row” use_row_as_full_screen_section=”no” type=”full_width” angled_section=”no” text_align=”left” background_image_as_pattern=”without_pattern” css_animation=””][vc_column][vc_column_text]Postupak formalnog pražnjenja slike koji sam započeo tokom studiranja i kroz radove kao što su “Dobra i loša slika” pokušao sam da sprovedem i kroz medij fotografije. Zapitao sam se šta bi se desilo kada bi fotografija bila mutna, van fokusa? To bi bilo u suprotnosti sa uobičajenom upotrebom fotografije koja je uvek prezentovala neku situaciju, neku realnost koju treba prepoznati da bi se sagledao sadržaj. Mutna fotografija beleži istu svetlosnu situaciju kao i oštra, samo su objekti van fokusa. Mutna fotografija je upravo ono što nije poželjno kod fotografije, mutne fotografije smo skloni da bacimo, na njima se ne vidi ono što smo želeli da fotografišemo. Mutne fotografije smatramo lošim fotografijama. One su ispražnjene od uobičajenog sadržaja i tako postaju neka vrsta paralele slikama štrafti ili krugova koje ram radio u istom periodu. Istovremeno, one omogućavaju čitanje druge vrste, dozvoljavaju projektovanje i upis novog sadržaja, kao i svest, i uživanje, o samom mediju fotografije, o fotografskom zrnu, o načinu na koji se formira slika. U radu “Mutni” sam uradio fotografije portreta ljudi iz svog okruženja, razvio ih na format veličine 70×50 cm i napravio samostalnu izložbu u galeriji Remont. To je bila moja magistarska izložba.

 

Mutni portreti ukidaju specifične karakteristike lica i svode ga na opšte crte, na naznake lobanje i boje kože. Nije moguće saznati više o tim licima i ljudima, oni postaju anonimni pripadnici ljudske vrste. Anonimni, i zamenljivi. Fotografije izazivaju vrstu nelagode, jer smo navikli da stvari vidimo oštrim, tako da oko stalno pokušava da izoštri predstavu koju nije moguće izoštriti.

 

Pored toga što je jedan posetilac izložbe morao da napusti galeriju jer je dobio vrtoglavicu, druga trivija je zanimljivija. Naime, fotografije sam razvijao u fotoradnji u Svetogorskoj ulici, radili su velike formate 50×70 cm. Međutim, nešto se dogodilo, pa je mašina koja radi te formate počela da “greši” i da izbacuje fotke koje su imale greške kojih nije bilo na negativima. Kao da se mašina zbunila i odbila da radi mutne fotografije. Ne znam šta se tačno dogodilo, ali je ta fotoradnja nakon toga izbacila razvijanje velikih formata iz svoje ponuda. Morao sam da razvijam fotke na drugom mestu (kod Krleta u privatnom stanu u Zemunu, jedino je on tada mogao da uveliča fotke na taj format).

 

[/vc_column_text][/vc_column][/vc_row]

Category
Umetnost
No Comments

Post A Comment