2005. godine sam boravio dva meseca u pariskom Cite Internationale des Arts. Boravak u Parizu je, naravno, bio prilika da se obilaze muzeji. Ono što ostavlja jak utisak nisu samo umetnički radovi, već i turisti, čini se gladni umetnosti. Ali sati i sati hodanja i mentalnog i estetskog naprezanja dovedu do iscrpljenosti organizma, pa često možemo videti publiku skrhanu količinom umetnosti i pređenim kilometrima, kako sedi ili leži po okolnim klupicama. Žeđ i glad traže da se namire, pa su tu restorani i kafići. Na izlazu je prilika da se kupe prigodni pokloni rodbini i prijateljima i time poveća rejting osobe od kulture. Stvar je veoma jednostavna, ne znam kako donosioci odluka nikako to ne mogu da shvate u ovoj zemlji bez muzeja.
Jedan od crteža je poslužio kao predložak za mural “Nacija bez muzeja (Majdanpečka Monaliza)” 2013. godine u Majdanpeku na festivalu Sound and Visions.
No Comments